← Nazad na blog

Programiranje za devojčice — naše iskustvo iz Vračara

Polovina naših polaznika su devojčice. Razgovor o tome zašto roditelji još pitaju „je li to za devojčice", šta vidimo u praksi, i šta zaista pomaže.

Realnost u našoj učionici

Da krenemo od podataka. U poslednjih 5 generacija polaznika DigiKids-a, devojčice su činile oko 48% svih upisanih. Po grupi, prosečna podela je 3 devojčice + 3 dečaka. Nekad više, nekad manje.

Ako pratite srpsku medijsku sliku, možda mislite da je IT/tehnologija „muški svet". U mladim uzrastima — nije. To se desi kasnije, oko srednje škole. Naša teza je da to ne mora.

Tri pitanja koja čujemo od roditelja

1. „Hoće li joj biti dosadno među dečacima?"

Naš odgovor: u Legićima i Juniorima — apsolutno ne. U tim uzrastima socijalna dinamika nije podeljena na „muška" i „ženska" interesovanja. Dete od 6 godina koje voli da slaže Lego će raditi sa svakim ko slaže Lego, bez obzira na pol.

Posle ~10. godine vidi se neko tankao dijela — ne u onome što deca mogu da rade, već u tome šta drugovi van časa pričaju. Tu je posao predavača i roditelja: ne dozvoliti da društvena slika ubija interes.

2. „Da li su materijali prilagođeni?"

Materijali jesu — Scratch, Lego, Micro:bit, Sphero — neutralni su. Ne postoji „dečački Scratch" i „devojčački Scratch".

Ono što jeste prilagodljivo: projekti. Kad dete pravi sopstvenu igru, ono bira temu. Devojčice u našim grupama prave priče, animacije, virtuelne kućice za lutke, mini-igre o životinjama, i ponekad nešto što momci ne bi smislili. To je dobro — kreativnost ne sme biti svedena na jednoobrazni „svemirski brod".

3. „Hoće li imati gde da prijave kasnije?"

Kraći odgovor: da. Belgrade ima već nekoliko ozbiljnih „girls in tech" inicijativa (Codet Girls, Code Like a Girl Belgrade, ICT Hub-ove ženske mentorske grupe). Naša uloga je da do tog momenta dete ne odustane od programiranja.

Najgora rečenica koju roditelj može da kaže detetu od 9 godina koje voli da pravi: „pa to je više za dečake". Mi se trudimo da te rečenice nikad ne budu izgovorene u našoj učionici. I uglavnom ne budu.

Šta naše devojčice prave (kao primeri)

Iz nedavnih projekata:

Što vam ovi primeri pokazuju: kreativnost devojčica ide u smeru koji im je važan. Često emocionalno-povezan, često empatičan, često lep. Mi ne forsiramo „neutralne" projekte — pustamo dete da pravi šta voli.

Zašto je važno pre 12. godine

Istraživanja su priličniо jasna: devojčice u proseku pokazuju jednako ili veće interesovanje za STEM teme do oko 11–12 godine. Posle toga, brojni faktori (vršnjački pritisak, nedostatak uzora, odsustvo iz medija) povlače interesovanje na niže nivoe — često ne zato što „ne vole", nego zato što okolina suptilno signalizuje da to nije „za njih".

Ako dete provede 3-5 godina aktivno radeći na programiranju i robotici, dobija dva važna alata:

  1. Tehničku kompetenciju. Zna da nije nemoguće. Nije „samo za muškarce". Sama je probala, sama uspela.
  2. Identitet stvaratelja. Vidi sebe kao osobu koja pravi stvari. Ne potrošača, ne posmatrača — tvorca.

Ova dva alata posle ne nestaju. Devojčica koja je sa 9 godina napravila igru u Scratchu, sa 16 neće reći „nisam za fakultet sa programiranjem zato što to nije za žene".

Šta predavač konkretno radi

Iskreno o našoj praksi:

Saveti za roditelje devojčica

  1. Ne pominjite pol u kontekstu sekcije. Ne „upisaću te jer žele da privuku devojčice", samo „upisaću te jer mislim da bi voleli da praviš stvari".
  2. Pratite šta dete pravi, ne šta mislite da treba da pravi. Ako voli priče, razvijajte priče. Ako voli životinje, razvijajte projekte sa životinjama.
  3. Pomažite roditelje druge dece. Ako čujete da neka mama planira upis a koleba, kažite vašu priču. Mreža devojčica koje uče zajedno najbolji je faktor uspeha.
  4. Pokažite pravilan primer. Mama koja kaže „nemam pojma kako ovo radi" pasivno signalizuje da ni dete ne mora znati. Mama koja proba — drugačije.
  5. Pričajte sa našim predavačima. Ako vidite obrazac problema (povučeniji su, plaše se grešaka, nedostaje samopouzdanja u tehničkim trenucima), razgovaramo o tome.

DigiKids Vračar — programiranje i robotika za svako dete od 3.5 do 13 godina. Pogledajte programe ili prijavite probni čas.

Probni čas — vidite kako vaša ćerka reaguje.

Najbolji način da znate je li za nju? 45 minuta u realnoj situaciji.

Prijavi probni čas

Prijavi probni čas →